
Uspon kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića danas se proučava kao školski primer kako lokalni nasilnici i obezbeđenje sa splavova postaju najmonstruoznija mafijaška organizacija u modernoj istoriji Srbije.
Put do vrha podzemlja popločan je krvlju, a tri ključna ubistva u Beogradu – Aleksandra Stankovića, Vlastimira Miloševića i Ljubomira Markovića Kiće – označila su prelomne tačke u stvaranju ove kriminalne grupe.
Ko su Velja Nevolja i Mesar?
Veljko Belivuk (Velja Nevolja) i Marko Miljković (Mesar) bili su momci sa beogradskog asfalta fokusirani na poslove obezbeđenja i navijačke tribine.
Belivuk je iza sebe imao tešku porodičnu tragediju, kada je njegov otac aktivirao bombe u stanu i ubio sebe, suprugu i taštu, a rano je ušao u svet nasilja radeći kao izbacivač na splavovima, gde je stekao reputaciju surovog siledžije.

Sa druge strane, Marko Miljković, koji će zbog kasnijih metoda ubijanja dobiti nadimak “Mesar”, važio je za taktičara i mozak operacija. Veći deo života pre pridruživanja Belivuku proveo je kao trener kik-boksa u svom klubu u Krnjači, gde su sportisti i komšije imale samo reči hvale za njega, i ni dan danas ne mogu da ga povežu sa zločinima za koje je optužen.

Ono što ih je spojilo bila je navijačka grupa “Janjičari” na južnoj tribini Partizana, koja je savršeno mesto za regrutaciju mladih vojnika klana, kontrolu tržišta narkotika i obezbeđivanje klubova u prestonici.
Preuzimanje trona
Aleksandar Stanković, zvani Sale Mutavi, bio je vođa navijača i koji je u tom trenutku kontrolisao jug tribina, a Belivuk mu je bio desna ruka i verni vojnik.

U oktobru 2016.godine Stanković je izrešetan iz automatskog oružja u svom automobilu u blizini Centralnog zatvora u Beogradu. Napadači su ispalili oko 60 metaka i pobegli.
Ova likvidacija, za koju se veruje da je potpis “škaljarskog klana”, ostavila je prazno mesto na čelu grupe. Belivuk i Miljković odmah su preuzeli kormilo, reorganizovali grupu i sklopili pakt sa “kavačkim klanom” na čelu sa Radojem Zvicerom.
Ubistvo na šinama
Ubrzo potom, u januaru 2017. godine, ubijen je Vlastimir Milošević koji je bio u sukobu sa Belivukovom ekipom oko kontrole nad ulazima u beogradske klubove i splavove.

Ubica ga je sačekao rano ujutru u Ulici kraljice Marije, jurio ga i ranio, a potom ga “overio” na tramvajskim šinama.

Policija je brzo reagovala i uhapsila Belivuka kao direktnog izvršioca, a Miljkovića kao pomagača, jer su njihovi DNK tragovi pronađeni na automobilu korišćenom u napadu.
Tokom suđenja, sudski veštak je iznenada promenio iskaz i rekao da su DNK tragovi “kontaminirani”, a pojedini snimci sa sigurnosnih kamera misteriozno su nestali ili postali neupotrebljivi.
U maju 2018. godine, sud donosi oslobađajuću presudu, a Belivuk i Miljković su iz sudnice išetali sa osećajem da su jači od zakona. Grupa tada menja ime u “Principi” i njihova brutalnost raste do nezapamćenih razmera.
Arogantno ubistvo pred gomilom svedoka
Najveća pretnja po Belivuka bio je Ljubomir Marković Kića, izuzetno poštovani vođa grupe “Alkatraz”. Marković je počeo da okuplja ljude sa namerom da osnuje novu, veliku navijačku grupu i skloni “Principe” sa stadiona.

Belivukov klan na to je odgovorio tako što je u novembru 2019. godine, na benzinskoj pumpi na Dušanovcu, nakon što je završio mali fudbal, Markoviću je prišao ubica sa kapuljačom.
Marković je pokušao da pobegne, u trku je pao, i egzekutor ga je sustigao, i hladnokrvno mu pucao u glavu pred brojnim svedocima i kamerama.

Telo Ljubomira MarkovićaPolicija vrši uviđaj
1 / 3
Otpor na stadionu je potpuno slomljen, a prostorije ispod južne tribine pretvorene su u bazu u kojoj se pakovala droga, držalo oružje i planirali novi zločini.
Pad imperije Belivuk
Nedodirljivost je trajala do februara 2021. godine, kada je država u velikoj akciji potpuno razbila ovaj klan.
Ključni dokazi koji su srušili Belivuka i Miljkovića stigli su iz inostranstva, dešifrovanjem njihove komunikacije na kriptovanoj aplikaciji Sky, gde su sami snimali i razmenjivali fotografije unakaženih tela svojih žrtava.
Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je masovnu optužnicu koja je grupu teretila za najmanje sedam brutalnih ubistava (među kojima su Aleksandar Gligorijević Puki, Goran Veličković Goksi, Milan Ljepoja i drugi), silovanje, otmice, trgovinu drogom i nelegalno oružje.
Tokom maratonskog “suđenja veka” u Specijalnom sudu, javnost je ostala nema pred svedočenjima okrivljenih-saradnika, tačnije pripadnika klana koji su progovorili u zamenu za manju kaznu.
Oni su do detalja opisali kako su žrtve mamljene u kuću u Ritopeku, tamo mučene, ubijane, a potom komadane i samlevene u industrijskoj mašini za meso kako bi se uništili svi DNK tragovi, upravo onaj propust koji je klan naučio iz “slučaja na šinama”.

Mašina za mlevenje mesaMašina bez zaštitnog najlonaPas tragač pronalazi skrivenu sobuPolicija otvara skrivenu sobuSkrivena prostorijaDrugi prilaz skrivenoj sobiSnajperSnajperČizme korišćene tokom ubistavaOrman sa zalihamaMacola
1 / 12
Priča o usponu Belivukovog klana ostaje kao najmračnije podsećanje na to šta se dogodi kada se ulično nasilje spoji sa logistikom velikih narko-kartela.