Sestra Marije Kepić, čije su kosti nedavno identifikovane nakon što su pronađene kod pećine Risovača u Aranđelovcu, ispričala je kako je porodica posle šest godina neizvesnosti sama pronašla posmrtne ostatke prateći navode iz anonimnih pisama.
Nakon šest godina potrage za Marijom Kepić, koja je nestala u oktobru 2020. godine u Aranđelovcu, njena sestra opisala je za Telegraf kako je porodica došla do tragičnog saznanja o njenoj sudbini.
Kako navodi, preokret u višegodišnjoj potrazi nastupio je kada su na adresu porodice stigla anonimna pisma poslata iz Beograda i Aranđelovca. U njima je pisalo da Marija više nije živa i navedena je lokacija u blizini pećine Risovača.
– Ne znam ko je napisao ta pisma. Ne znam da li ćemo ikada saznati njegovo ime. Ali, toj osobi, ko god da je, mogu samo da kažem – hvala. Da tog pisma nije bilo, moja sestra bi zauvek ostala zaboravljena u nekoj šumi, a mi bismo umrli ne znajući gde joj je grob – rekla je sestra.

Prema njenim rečima, pismo su odneli u policiju, ali tvrdi da nadležni u prvom trenutku nisu ozbiljno shvatili navode.
– Rekli su nam da je pismo sigurno šala. Pretraživali su teren jedno jutro, našli neku životinjsku kost i odustali. Molila sam, preklinjala da ne staju… A onda smo shvatili da nemamo koga da čekamo. Besni, ogorčeni i slomljeni, uzeli smo stvar u svoje ruke.
Članovi porodice i Marijin ujak potom su sami otišli na Risovaču i pretražili gustiš na lokaciji iz pisma, gde su u maju ove godine pronašli posmrtne ostatke.
– Taj trenutak… To što smo videli kada smo je pronašli, to nijedan brat, nijedna sestra i nijedan roditelj ne bi trebalo da dožive. To ostaje urezano u duši zauvek. – priča Marijina sestra sa knedlom u grlu.

Zbog dugotrajnih analiza na Sudskoj medicini, Marija je sahranjena tek u septembru. Njena sestra ističe da porodica i dalje čeka zvanične odgovore o uzroku i tačnom vremenu smrti.
– Roditeljima je najteže. Majka je potpuno slomljena, komada od nje nema… Otac jednostavno ne može da priča o ovome, ćuti i nosi svoju tugu u sebi. Mi moramo da živimo dalje, imamo svoju decu, svoje obaveze, ali ova rupa u našim srcima nikada neće se zaceliti.
Ona dodaje da porodica traži detaljnu istragu i analizu anonimnih pisama koja se sada nalaze u tužilaštvu.
– Ne možemo da je vratimo, ali možemo i moramo da saznamo istinu. Ne tražimo ništa drugo. Želim da se urade dodatna veštačenja, da se ispita svaka reč iz onih pisama, da znamo da li se neko uplašio, da li ju je neko skrivao… Neću stati dok ne saznam šta se dogodilo mojoj sestri.
Zvanični dopisi i anonimna pisma sada su u rukama nadležnog tužilaštva, a porodica Marije Kepić poručuje da neće odustati od borbe dok se precizno ne utvrdi kako je nastradala i ko stoji iza poruka koje su ih dovele do njenih posmrtnih ostataka.